Ferengijevo uho

Sredina mjeseca svibnja, uobičajen dan, ne znam sama o čemu bih pisala. Naprosto me ljuti ova kiša!!! Vidim, nemam u kući ništa zelenja. Znači, moram skoknuti na našu lijepu tržnicu. Pod crvenim kišobranima zeleni se povrće, voće, i samo nedostaju puni novčanici kuna. Ja moram kupiti povrća puno za malo kuna!!! !!! Unatoč lošoj prognozi trgovci su došli i uredno složili svoje štandove... Svi su govorili: "Izvolite, izvolite...". Prodavači nude svoju robu: friška salata, mladi krumpir. Cijene su kao i inače. Nekome su visoke, nekome nisu!!!?! Držim torbu, držim kišobran i proučavam lijepu glavicu [cenzurirano] Baš je krasan, užitak ga je gledati. Zelen, svjež i savršeno zgužvan. Napravim korak i umalo padnem! Moj korak prepriječio je voziček već natrpan kupljenim povrćem. Puzi kao puž. JAO moj PALAC!! Lupila sam u taj kotač i vidjela sve zvijezde... Sva je sreća da nisam psovač??? Tako nitko nije ni primijetio moj saobraćajni udes. Vlasnica: "Oprostite oprostite". Baš nju briga što drugoga boli. Mislim da bi Zagrebu trebala jedna poštena tržnica, gdje bi bile postavljene klupe s razmakom da se može kretati. Ne možeš napraviti niti korak!!! Baš prilike za džepare... Hihihhihi!!!! Baš mi je drago što pada kiša jer bi mi se jedan smrdljivi golub posrao posred glave i ispustio svoju povraćotinu. Kiša je, pa ih nema fala Bogu i golubu. Da imam psa sve bi ih ja, hihihihihihi... ... Malo dalje čujem komentar neke kumice: "Kaj bi vi gospon, da vam poklanjam moje povrće, moj trud za badava. Moram i ja nekaj zaslužit". Ja sam mirna osoba. Promijeniti ne mogu prodavačice, odnosno njihove cijene, ali se mogu prešetavati od štanda do štanda cijeli dan. Ja umijem izabrati najbolje povreće, sve svježe!!! Poriluk, [cenzurirano]j, mrkvicu, salatu, crvenu rotkvicu, pušlek celera i kitica finog kopra. Sretna sam!!!! Moja se torba napunila. Moja je torba obična, ručna, bez kotača i metala kojima se napadaju drugi kupci. Torba je prava antika!!! U nju stane puno povrća, da jedva nosim. Kada sam bila mlađa, bilo mi je lakše to potegnuti. Sada to baš i ne ide lako, ali ne služim se kotačima kao moje dosta mlađe sugrađanke. Na mojoj zgodnoj torbi koči se metalna pločica na kojoj je oslikana nogometna lopta i statua koju je dobila pobjednička ekipa europskog nogometnog prvenstva u Firenci daleke 1990. godine. Dakle, vidite da nisam zagrebačka pomodarka, već štedljiva domaćica. S ovom torbom, idući na plac, potrošila sam cijelo malo bogatstvo. Sve smo to doma fino pojeli! Veselim se kod kupnje povrća, s prodavačima i prodavačicama se ne svađam. Uvijek dobijem neku nagradu - jednu glavičicu salate, mrkvicu ili mali [cenzurirano]. Kada sam obavila zelenje, zahvalnim liftom sam ušla u trbuh tržnice, u nutrinu gdje ne osjećam da nema dovoljno zraka, jer imam povišeni tlak!!!! Lift, to je divna stvar za starije ljude, a pogotovo za one opake vozače vozičeka. Ali, eto, kuda su dojurili ti Japanci već tako rano? Ti turisti imaju dar zapažanja. Na nosivim stupovima tržnice nalaze se naslikane lijepe rode. Moram priznati da im se naša tržnica svidjela, uredne kamene ploče na kojima je izloženo zelenje. Mogli su ponijeti lijepu uspomenu s naše tržnice i iz grada. Došla sam do mojega mesara, dva mlada mesara. Srdačno smo se pozdravili. U vitrini je meso vrlo lijepo poredano, sve vrste mesa. Ja sam kupila fini svinjski šol, nešto govedine za juhicu, jer mi kontinentalci volimo nedjeljom govedsku juhu - to nam je svetinja. Kad sam podmirila račun, uzela sam jedan čvarak. Bila je hrpa čvaraka izložena na vitrini. Pozdravljam mojega mesara, a on kaže: "Ne gospođo!!! .. Još malo čekajte!" i nadoda: "Izvolite, ovo je za put. I pozdrav vašem gospodinu". Poklonio mi je u vrećici malo čvaraka. Moj suprug je danas ostao zbog kiše doma. Inače idemo zajedno subotom na plac. Vraćajući se nazad kući uočila sam da je kiša upornija. Vjetar je postao jači. Izvrnuo mi je kišobran u stranu, ali ga nije uspio istrgnuti iz ruke. Zapazila sam da vani na tržnici nema kupaca koji piju kave. Stolci od kafića nisu bili postavljeni, a tende su im bile sklopljene. Prognoza je bila pogodila vremenske prilike: kiša, grmljavina i mokre cipele. U jednom trenu je toliko bljesnulo i tresnuo grom da sam se uplašila poštenski. Najgore mi je bilo hodati po kiši tamo gdje su šahtovi uz pločnike zaštpani i oko sebe imaju prava jezera. Inače, kad nekad idem na svojom prijateljicom na plac, volim kavicu na terasi kod galgenhumora (Kerempuh). Tamo je lijepi vidik na cijeli Dolac. Sve je puno cvijeća i turista. No danas sam išla prerano na tržnicu i nisam srela niti jedan celebrity. Na kraju ipak mogu reći: U Zagrebu je lijepi život, tu se lijepo živi!!!

U svibnju je zaista lijepo proći selom!! Naše hrvatsko selo uistinu je hvalevrijedno. Svibanjsko zelenilo, ofarbane kuće i posađeno cvijeće oko plotova, to je slika koju svaki šetač voli doživjeti kad dođe izvan grada... Svratila sam u jednu kuću. Poznanici su bili vrlo gostoljubivi. Sjedili su za velikim kamenim stolom i veselo razgovarali o svakodnevnici. Bilo je tu i naših tema, "političkih", o standardu i o našim političarima i onim mnogim drugim stvarima koje ljudi proživljavaju u selu. Domaćice pričaju o svojem vrtu, sadnicama, posađenim biljkama paprike, paradajza. X Marija se hvali sa svojim paradajzima kojima je dala lijepe stupiće i nada se dobrom urodu paradajza. Najedanput začu se sitan lavež pasa. Tu je jedan mali rasni psić; ustvari je već stari pas!?! Neka mala rasa... Kraj starog psa lagodi se mali crni psić!! Tako su zgodni da mi izaziva smijeh???! Tog malog bi najradije uzela u ruku!?!? Odvezali su starije, tj. malo rasno psetance s štrika. Ja sam ga dozvala: "Ps ps ps dođi malo ps ps ps!?!?!". Taj mali stari pas uopće nije divlji, onako total je pitom!?! Odmah mi je došao blizu noga. Doživljavam te životinjice baš kao male prijatelje...!! Odmah su mi navrla moja sjećanja iz djetinjstva... Nekad u djetinjstvu i moji roditelji imali su psa, jednog žutog, a zvali smo ga Medo. X Marija uz osmijeh pripomene mi da smijem uzeti malo štene (to je onaj mali) u ruku: "Vidim da ti se sviđa, uzmi ga u ruku!"!!! Ja se smijem i veselim se tom psetancu. "Ne, bez brige, oni su oba dva čisti. Jučer sam ih obadvoje ošamponirala!!?!" Mi smo svi pukli u smijeh kako se ta gazdarica hvali kako je te svoje pse fino istuširala, tj. oprala. Kaže: "Nešto su počeli skvičiti pa sam se bojala da nemaju buhe!!! Otišla sam u veterinarsku apoteku, kupila šampon 'Insekticid'." "Pa gdje si ih prala, kako si ih tuširala?" pitam ja. "Pa lijepo. Ustvari tu na dvorištu!!! Jučer je bilo sunce i toplo, djed je donio tačke, ja sam u njih nalila puno tople vode i uzela jednog po jednog psića, nalila šampon (?!) i fino ih dobro okupala(!!)! Uzela sam frotir, dobro ih osušila i oni su bili tako veseli, lijepo su se igrali. Evo kao što se sad igraju. I eto vidiš da ih možeš malo podragati!!" Na tu priču o čistim psićima zadovoljila sam se igrom s njima. Uzela sam malo crno kudravo štene (kod njih je odraslo na dudi, a sad već sam jede hranu), a meni je bila milina držati ga u krilu i s njim se zabavljati. "Zamisli ti sada uz osmijeh", reče mi X Marija, "tko bi to rekao prije 50 godina da ću ja psa prati u sapunici... odnosno u šamponu budimo realni!?...!" I sada smo dalje razgovarali o higijeni i napretku ljudi na selu. I zato molim svakoga iz grada svratite na selo, doživite radost u našim seoskim imanjima gdje vlada i čistoća i radost i smijeh i psovka i galama i zvuk motora NLO-a i na selu nikad nije dosadno!!!! Meni je danas bio radostan dan na proljetnom suncu u društvu naših seljaka...


P.S. Zaboravila sam reći da je slatki mali psić dobio ime Medo. Svi su to prihvatili jer je to ime sasvim odgovaralo njegovoj visini i dužini očnjaka!!!

Zagreb je živio za derby!!!!! Dakle, Dinamo-Hajduk. Tramvaji su oživjeli. Derby! Derby! Derby! Šapuće mali, šapući stari. Treći kaže: "Bit će bit će živo, bit će vruće!!! Rat Sjever i Jug!!!" Pet sudaca je sudilo i stražarilo loptu, iz kojeg ugla u koji ugao će odletiti. Plavi Dinamovci svečano su se držali i pozdravljali publiku, također i Hajdukovce. Publika se nadala nekom finom nogometu, ali svečana loža (to je zapadna strana) gledala je svoje ljubimce. Sjeverna i istočna strana (BBB) i Torcida (jug) nabrusili su svoje vatrene strijele i koplja. Lopta leti šut od jednog golmana do drugog preskače cijelo igralište pa dribla pa lijevo pa desno. Publika već nervozno čeka da vidi jedan gol. "Ajde dajte igrajte igrajte" viču "igrajte" fućkaju Bad Blue Boysi, zvižde, pa nikako da dođe do gola. Viču im da su ljenivci, da te babe ne znaju igrati nogomet. "Moja baba bi brže dala gol," jedan je viknuo. Butina nema posla, nikako da dođe lopta pred njega da brani pa čita Večernji list. Na sjevernoj tribini najedanput upali se jedna baklja. Počelo komešanje i na brzinu su došli zaštitari stadiona. Na stražare su poslije navalili BBB-ovci i tu je počela reakcija. Ove su onda istjerali dolje i došla je uredovati policija. Zamislite to vi to niste vidjeli takav pakao!!! To Zagreb još nikad nije doživio!!! To je bio vrhunac zagrebačke kulture, paljenje stadiona! Letjeli su stolci na sve strane, došao je bataljun policije. Policajci su smirivali nered, ali su i njih BBB stjerali u kut. Svi koji su bili na stadionu čini se da su bili u devetom krugu Danteovog pakla. Gorilo je na sve strane!!!!!! Dimilo se i pušilo kao na vulkanu Eyjafjallajokullu na Islandu!!! Crvenožuti plamen bio je kulisa te velike drame. Danas naš lijepi bijeli Zagreb prepričava o novoj kulturi 21. stoljeća. Tko je to vidio da se ne poštuje zakon?!?!!? Ti uličari digli su prst na zakon!!!! Jedan policajac ostao je bez oka!!?! Bacili su mu petardu u lice. Čuvar reda i mira mladi policajac, moram naglasiti tek 33 godine starosti, postao je invalid!!! Ali žrtvu je prinio i jedan "navijač", ranjen je u tom okršaju. I sada svi se pitamo kuda vodi taj naš sport. Je li to sport ili je to iživljavanje nervozne besposlene i manje odgojene mladeži?!!! Mislim da su to oni koji su bježali nekada s nastave u školi i zapostavljali normu, školski zakon. Sad su odrasli i postali tridesetgodišnjaci i uzeli batinu u svoje ruke (tj. postali su mlade vucibatine)!! Sad razmišljam kad će biti sljedeća nogometna utakmica, što će se dogoditi?!!? Ja mislim da će se dogoditi čudo!!!!! Svi će se opametiti i doći na stadion kao da gledaju jednu lijepu prvomajsku predstavu!!! Možda se opamete i neće trebati tako rigorozan zakon! Ovo će biti pouka za ubuduće. Publika će se opametiti.

Današnji je dan bio vrlo zahtjevan. Proljetno čišćenje me uvijek jako obuzme. Svemu je krivo sunce. Kada se sunce počne više pokazivati i zagrije, krenem iznositi stvari na danje svjetlo da se obnove, riješe prašine i dobiju novu svježinu.

Ovogodišnje osnaživanje započela sam u smočnici. Krajem zime sam si morala priznati da količina moljaca koji su mi se stali prikazivati pred očima ne može stanovati samo u garderobi u predsoblju. Takva leteća naseobina tustih letača samo je mogla imati svoje stanovanje negdje u smočnici. Pretpostavljala sam da su se smjestili u više krajeve, da prezime u kakvoj posudici u kojoj je ostala neka mrvica badema, kruha ili čokolade. Moljci mogu živjeti tako reći od ničega, možete mi vjerovati!

Cijelo dopodne sam provela na najvišim ljestvama do kojih sam mogla doći. Ekvilibrirala sam, penjala se i spuštala, iznosila stvari na balkon da se suše, nakon što sam ih prebrisala ili oprala u kuhinji. Onda sam sve to lijepo vraćala redala po policama, koje sam savršeno očistila i stavila na njih novi sjajni papir. Sva sam bila ponosna na djelo svojih ruku. Umor mojih nogu bio je opravdan. Bila sam sretna.

I dan bi tako prošao u radnom ozračju i bez nekih posebnih događanja, osim ako u to ne bih uračunala neuspješno pronalaženje naseobine moljaca u smočnici, da nisam doživjela i proživjela atentat. Jedan od moljaca koje sam tražila, bio je odaslan da me osujeti u daljnjim traženjima.

Popodne sam bila mirno i zadovoljno krenula u obližnji dućan. Kako sam građanka starije životne dobi, koja je izuzetno osviještena o svjetskim problemima, a pogotovo onima o zdravlju, biljkama i životinjama, u lijevoj sam ruci nosila svoju tekstilnu vrećicu za dućan. Bezbrižno sam koračala po stepenicama, provjeravajući pogledom čistoću zidova i eventualne tragove paučine., Stubište sam zamislila kao sljedeću fazu proljetnog pročišćavanja koridora kojima prolazim.

Kada sam već bila pri dnu stubište, pred očima mi se stvorio mali ali izuzetno debeli moljac. Drsko mi je kružio pred licem, čas ispred usta, čas kod obraza. Kako sam dalekovidna, postala sam vrlo zbunjena i ostala zatečena.

Moljci sigurno znaju kako treba sa starim ljudima, no ja sam znala što treba učiniti. Brzo sam koracnula sam dvije stepnice prema gore, sve natraške, da bih bila spremna za napad. Kada sam naknadno razmotrila što se dogodilo, shvatila sam da je moja greška bila u tome što sam vrećicu nosila u lijevoj ruci. Mašući lijevom rukom da bih poklopila letećeg drznika, koji nije letio previše brzo, iako izuzetno prevrtljivo, počela sam djelovati autodestruktivno. Sasvim nesmotreno, ciljajući debeljka koji mi se opet približio licu, svojom vrećicom sam si zamalo strgnula naočale s lica. No nisam se dala smesti, već sam se vratila te dvije stepenice niz stubište i krenula u napad.

Nisam se dala prestrašiti novim manevrima kućne štetočine koja mi se nanovo stala unositi u lice. No, pritom sam precijenila svoje moći. Previše sam se nagnula naprijed i počela letjeti niz stepenice. No sva je moja sreća bila da visina stubišta nije neobična i što je zgrada u kojoj živim ne premlada. Tako sam se mogla dohvatiti s desnom rukom za plafon, tj. donji dio stepeništa iznad svoje glave. Lijevom sam rukom nakon dosta praznih zamahivanja zrakom pronašla rukohvat. U međuvremenu mi se u želucu stvarala rupa od šoka što ću se zabiti u zid na dnu stubišta, kao žrtva osvete moljaca.

Kada sam malo došla k sebi, nakon nekoliko minuta sjedenja na dnu stepeništa, hrabro sam nastavila put u dućan. Odlučila sam kupiti onu famoznu ljepenku za moljce koji se skrivaju po kuhinjskim ormarićima, kolikogod ona koštala. Sutra ću je objesiti u sve ormare i nastaviti svoj lov na kućne štetočine. Kada krenem u svoje pohode proljetnog čišćenja, ništa me ne može zaustaviti.

Sjedim danas na balkonu, slušam pjev ptičica, pitam se hoće li pljusnuti kiša, jer se nebo počelo oblačiti, stadoh se brinuti što se zbiva s erupcijom vulkana na Islandu. Zamijetih da su se ptice nešto usporile i utišale, pa ustah da sakupim svoje rublje. Ne bih htjela da bude impregnirano mikronskom vulkanskom prašinom. Efekti puta među zvijezdama nisu poželjni. I dok krenuh s prvim komadima, zamijetih neko komešanje ptica. Obratih pažnju na tu stranu susjednih vrtova, kada ugledah susjedu Banku i susjeda Samira. Prvo sam pomislila da žustro komentiraju proljetne sadnje u svojem vrtu, no bili su previše dinamični. Kožne rukavica Banke i Samira letile su zrakom, kao da su oboje gluhi kao topovi. Naćulila sam svoje ferengijske uši, jer mi se učinilo da se možda čak i svađaju. O čemu se radilo, nažalost nisam mogla dokučiti niti svojim savršenim sluhom, jer su Samirovi psi Ajvar i Kevtalo radili na svojim koncertnim dionicama. Lajali su kao da Banka davi Samira. Naravno, da je Banka pokušala daviti Samira preko plota, Ajvar i Kevtalo bi ogradu preskočili kao ništa i Banku samljeli svojim savršenim bijelim zubima i poravnali je svojom teškom masom. Ajvar bi sigurno prednjačio sa svojih šezdesetak kila. Dok je Samir polagano tijekom godina stario, Ajvar se širio, debljao i jačao, a mješanac Kevtalo, koji je glumio rasnoga psa, povremeno je gubio glas i zvučao promuklo, oponašajući izgledom svojega gazdu Samira u usporenosti i smirenosti šetnje po vrtu. Kao pravi pripadnik čopora, Kevtalo nikada nije uspio ne pratiti Ajvara. Zato sam se pobojala da bih mogla biti svjedok opasnih događanja i možda to prepričavati na sudu. Pomisao da bih si navukla na vrat posttraumatski stresni sindrom, natjerala me da zaboravim na opasne potencijale vulkanskog oblika u najsitnijim i najfinijim česticama koje nas obavijaju i koje bi se mogle filtirati kroz moju posteljinu, te se dostojanstvenim korakom starije gospođe povučem u svoje odaje i odustanem od reality showa seljačkih protagonista Samira i Banke, te se posvetim mehičkim rasnim ljepoticama i ljepotanima, kako ljudskim tako i psećim.